Osnovna škola "Trsat" Rijeka

Učenici predstavnici naše škole, (15 učenika koji su  odabrani po grupama izvannastavnih aktivnosti koju pohađaju - Moja Rijeka, Građanski  odgoj i Mali poduzetnici ) i njihova učiteljica informatike Josipa Andrušić, dana 14.3.2019., u sklopu obilježavanja Dana medijske pismenosti posjetili su Novi list, predstavnika grafičke industrije u našem zavičaju. 

Izvješće o posjetu i kako smo se proveli pogledajte pod Opširnije i na portalu Medijskapismenost.hr  

Naš posjet bi opisala ocjenom  ODLIČAN – to je škola odnosno  nastava za život, to je ono što zovemo profesionalnom  orijentacijom u kojoj  približavamo zanimanja i vještine  koje su nam potrebne za budući svijet rada. O upoznavanju pojma medija i koliko je važno da učenici upoznaju način na koji mediji funkcioniraju ne trebam posebno govoriti , jer sam od onih učitelja koji bi medijsku pismenost stavila kao ( bar) izborni predmet u školama. Kao učitelj informatike često se koristim odličnim  sadržajima portala https://www.medijskapismenost.hr/ jer je medijska kao i digitalna pismenost  po mom osobnom uvjerenju abeceda 21. stoljeća.

Naš domaćin bio je zabavan i nasmijani novinar Edi Prodan koji nas je nesebično proveo   kroz sve redakcije i pokušao nam približiti  kako izgleda jedan radni dan novinara iz njegovog osobnog iskustva ili iz iskustva bilo kojeg odjela redakcije.

Tako smo saznali tko je sve zaposlen u Novom listu. Posjetili smo odjele redakcije novinara, glavnih urednika, fotografa , odjel digitalnog i grafičkog oblikovanja nastajanja vijesti, odjel dizajna stranica, marketinški odjel koji je nezaobilazan   i u ovom poslu. Saznali smo kako i kada se dogodila transformacija uređivanja i distribuiranja sadržaja na dvije platforme digitalnu i tiskanu.  

Saznali smo kako se sve sa računala prebacuje i pomoću kojeg stroja na tisak, koje se boje i kakav papir se koristi za tisak  novina…. i  još mnogo toga…Zanimalo nas je baš apsolutno sve, čak i  briga o okolišu odnosno  zbrinjavanje otpada , pa je jedno od pitanja bilo i gdje  završe neprodane tiskane novine. 

Postavljali smo , ali i dobili odgovore na brojna naša pitanja od kojih je nemali broj bio možda i škakljiv (utjecaji, pritisak, cenzura… ) ali nam je naš domaćin iskreno odgovarao , i na tome smo mu veoma zahvalni jer nam je time u potpunosti pokazao sve prednosti i nedostatke novinarskog posla.  Novinari su ustvari stručnjaci različitog profila, ali prije svega entuzijasti koji vole svoj posao i uživaju u njemu. Jer pravom je novinaru uvijek najvažnije da se njegov tekst pročita, da prođe kroz što je moguće više ruku i očiju, dok su im materijalna primanja ipak u drugom planu.  To su ljudi koji nemaju fiksno radno vrijeme što je velika prednost za mlade generacije, ali stoga prečesto rade prekovremeno kako bi popratili razna događanja. Gospodin Edi nam je otkrio i radni moto svakog novinara „ Svaka informacija mora ugledati svjetlo dana, bez predrasuda prema ikome, ni lijevima ni desnima, ni bogatima ni siromašnima. Samo činjenice pa nek' čitatelji zaključuju“. Novine moraju biti demokratične i  otvorene osobe u svakom smislu, posebice u trenucima kad se nečija misao ili neki događaj  ne podudaraju  s našim privatnim, osobnim stavovima.

Zanimalo nas je baš sve pitali smo za nakladu tiskanog Novog lista, i usporedbu sa prijašnjim godinama . Iako naklada tiskanih primjeraka opada, gospodin Edi nas je uvjerio kako tiskano izdanje neće otići u povijest stoga smo s njim i drugim urednicima nesebično podijelili svoje ideje za poboljšanje prodaje tiskanog izdanja  , kao i prijedloge novog načina distribuiranja stranica vijesti putem kanala koji su praćeni od strane mlađih populacija, primjerice Youtube, društvene mreže…  

U tiskari smo saznali da se u tom prostoru tiskaju i pripremaju za distribuciju  uz Novi list, i Glas Istre te Zadarski list kao i zabavni enigmatski časopisi poput legendarnog Feniksa kojeg su rado rješavali naši roditelji, bake i djedovi i kojem naklada tiskanja ne opada.  Upravo smo brojeve Feniksa  i dobili na poklon, pa ovim putem još jednom zahvaljujemo jer ćemo ih rado rješavati. 

Kroz zabavnu i šaljivu interpretaciju našeg domaćina vrijeme  je prohujalo. Sretni i zadovoljni vratili smo se u svoju školu, a u autobusu su iskrile ideje poput „Učiteljice idemo mi razviti digitalne vijesti , obnoviti školski list…, ja bi radio režiju, Karlo digitalno obrađivao fotografije …, a Lucija, Innis , Monika i Ana ono…“

Josipa Andrušić , prof.